| The Kite flew. | Zmaj je letio. |
| The boys hung down from the Kite in a fine lizard’s tail, now weaving, now looping, now snapping, now gliding. | Dječaci su visjeli s njega u krasnom gušterovu repu, koji je čas vrludao, čas se obrušavao, čas pucketao, čas jedrio. |
| They yelled with delight. They shrieked with ingasped, outgasped terror. They rode across the moon in an exclamation point. They soared over hills and meadows and farms. They saw themselves reflected in dusky moon-bright streams, creeks, rivers. They brushed down over ancient trees. The wind stirred by their passing shook down whole government mints of coins, leaves, bright showering to the black-grassed earth. They flew over the town and thought— | Klicali su od veselja. Kričali su udišući stravu, izdišući užas. Pretrčali su preko Mjeseca u velikom uskličniku. Poletjeli su preko livada i farmi. Vidjeli su svoj odraz u sumračnim potocima, bujicama, rijekama obasjanima mjesečinom. Očešali su se o prastara stabla. Vjetar podignut njihovim prolaskom stresao je čitavu državnu kovnicu novčića, lišća, svjetloga pljuska po crnotravnoj zemlji. Preletjeli su i preko gradića i pomislili... |
| O look up! see! here we are! your sons! | O, pogledajte gore! Glete! Evo nas! Vaših sinova! |
| And thought: O look down, there somewhere are our mothers, fathers, brothers, sisters, teachers! Hey, here we are! O, someone, see us! or you’ll never believe! | I pomislili: O, pogledajte dolje, tu su negdje naše majke, očevi, braća, sestre, učitelji! Hej, evo nas! O, neka nas pogleda bar netko! Ili nikad nećete povjerovati. |
| And in a last swoop the Kite whistled, hummed, drummed along the winds to float over the old house and the Halloween Tree where first they had met Moundshroud! | I u tom posljednjem sunovratu Zmaj je zviždao, brujao, bubnjao u vjetrovima, i prelebdio preko stare kućerine i Stabla vještica gdje su prvi put ugledali Grobolijesa! |
| Swoomp, flutter, glide, rush, hiss! | Zuuum, trapa-trapa, huuuuu, pras, hsssss! |
| The suction of their swung bodies caused a thousand candles to flutter, flicker, stutter their light, hiss with desire to reflame themselves, so all the hung pumpkin scowls and leers and wild smiles were half-snuffed to unhappy shadows. The whole Tree went dead for a heartbeat. Then as the Kite sang high—the Tree blazed up with a thousand new cut-pumpkin frowns, glares, grimaces, and grins! | Od srka njihovih zanjihanih tijela tisuće se svijeća zanijelo, zatreperilo, njihov se plamen uzmucao; zapištale su od čežnje da obnove svoje plamenove, i tako su svi ovješeni mrgudi i cerovi i divlji osmjesi bundeva bili napol utrnuti i izagnani u turobne sjene. Za jedan otkucaj srca čitavo je Stablo zamrlo. A onda, kad je Zmaj ponovno zapjevao visoko — Stablo je planulo tisućom novih mrguda, pogleda, grimasa, cerova izrezanih bundeva! |
| The windows of the house, black mirrors, saw the Kite go away and away, until the boys and the Kite and Mr. Moundshroud were very small on the horizon. | Prozori kuće, njezini crni prozori, vidjeli su kako se Zmaj udaljava sve više i više, sve dok se dječaci i Zmaj i gospodin Grobolijes nisu jako, jako smanjili na obzorju. |
| And then down they sailed off away deep into the Undiscovered Country of Old Death and Strange Years in the Frightful Past… . | I onda zajedriše duboko i daleko i dolje, prema Neotkrivenoj Zemlji Stare Smrti i Čudnih Godina i Strašne Prošlosti... |
| “Where are we going?” cried Tom, hanging to the Kite’s tail. | "Kamo to idemo?" uskliknuo je Tom, viseći na Zmajevu repu. |
| “Yes, where, where?” cried all the boys, one after another, below, below. | "Da, kamo, kamo?" uskliknuli su svi dječaci, jedan za drugim, dolje, i još dolje. |
| “Not where, but when!” said Moundshroud, pacing them, his great veiled cloak full of moonwind and time. “Two thousand, count them, years before Christ! Pipkin’s there, waiting! I smell it! Fly!” | "Ne kamo, nego kada!" rekao je Grobolijes, obilazeći ih, s velikim koprenastim ogrtačem punim mjesečeva vjetra i vremena. "Dvije tisuće, samo brojite, godina prije Krista! Tamo je i Pipkin, čeka na vas! Njušim to! Letimo!" |
| Then the moon began to blink. It closed up its eye and there was darkness. Then faster and faster it began to wink, to wax, to wane, to wax again. Until a thousand times over it flickered and in flickering changed the landscape below, and then fifty thousand times, so fast they could not see it, the moon extinguished and relit itself. | Mjesec je zažmirkao. Sklopio je oko i bi tama. A onda je sve brže i brže zažmirkao, rastući i opadajući, rastući i opadajući. Sve dok tisuću puta nije zažmirkao, i to je žmirkanje preobrazilo krajobraz pod njima, i potom još pedeset tisuća puta, tako brzo da to nisu ni vidjeli, a onda se iscrpio i ponovno upalio svoju svjetiljku. |
| And the moon stopped winking and held very still. | Mjesec je prestao žmirkati i ostao tako, sasvim miran. |
| And the land was changed. | A zemlja se promijenila. |
| “Look,” said Moundshroud, hung upon the very air above them. | "Pogledajte", rekao je Grobolijes, držeći se samoga zraka nad njima. |
| And the million tiger-lion-leopard-panther eyes of the autumn Kite looked down, as did the eyes of the boys. | I sad je dolje pogledalo milijun tigrovsko-lavovskih-leopardovsko-panterskih očiju jesenjega zmaja, a isto su učinile i oči dječaka. |
| And the sun rose showing them … | A sunce se podiglo pokazujući im... |
| Egypt. The River Nile. The Sphinx. The Pyramids. | Egipat. Rijeku Nil. Sfingu. Piramide. |
| “But,” said Moundshroud. “Notice anything—different?” | "Ali", rekao je Grobolijes. "Vidite li da je nešto... drukčije?" |
| “Why,” gasped Tom, “it’s all new. It’s just been built. That means we really have gone back in Time four thousand years!” | "Pa mislim", zinuo je Tom, "sve je novo. Tek sagrađeno. To znači da smo se zaista vratili četiri tisuće godina u prošlost!" |
| And, sure enough, the Egypt that lay below was ancient sand but new-cut stone. The Sphinx, with its great lion paws treaded out on the golden stuffs of desert, was sharp-cut and freshly born out of the womb of stone mountains. It was a vast pup in the bright and empty glare of noon. If the sun had fallen and lay between its paws, it would have cuffed it like a fireball toy. | I doista, Egipat što je ležao pod njima bio je od pradrevnoga pijeska, ali od svježe klesanoga kamena. Sfinga, sa svojim moćnim lavovskim šapama kojima je ugazila u zlatno tkivo pustinje, bila je oštro isklesana i netom rođena iz maternice kamenoga gorja. Bilo je to golemo štene u žarkom i praznom oku podneva. Da je sunce palo i leglo između njezinih šapa, ona bi se poigrala njime kao plamenom lopticom. |
| The Pyramids? Why they lay like strange-shaped blocks, yet other games to be puzzled over, played with by the woman-lion Sphinx. | Piramide? Zašto leže tako kao čudno oblikovane mase, kao samo još jedna slagalica kojom se treba poigrati, kojom se treba poigrati ta lavovska žena Sfinga. |
| The Kite zoomed down and skirted the sand dunes, flirted over one pyramid and was drawn, as by suction, by an open tomb-mouth set in a small cliff. | Zmaj se sunovratio i očešao se o vrh pješčanih dina, zaočijukao, prelijećući, s jednom od piramida, da bi ga potom, kao nekakvih srkom, k sebi povuklo otvoreno ždrijelo grobnice usađeno u klančić. |
| “Hey, Presto!” cried Moundshroud. | "Hej, brže!" uskliknuo je Grobolijes. |
| With a flap he gave the Kite such a kick as made the boys toll like clamorous bells. | Skutom je tako ošinuo Zmaja da su dječaci zabrenčali poput gromoglasnih zvona. |
| “Hey, no!” they cried. | "Hej, ne!" kriknuli su oni. |
| The Kite shuddered, fell down, hovered ten feet above the dunes, and shook itself like a wild dog ridding itself of fleas. | Zmaj je zadrhtao, pao, zalebdio tri metra iznad dina, pa se zatresao poput divljega psa što se želi otarasiti buha. |
