| No sooner had he cried this than Mr. Moundshroud ripped a great tissue from the side of the barn! It fluttered in his hands: the eye of a tiger! Another rip from another ancient poster and—the mouth of a lion! | Gospodin Grobolijes to nije još pravo ni uskliknuo, i već je sa zida štaglja oderao silan komad papira! Zalepršao mu je u rukama: oko tigra! Otkinuo je još jedan komad sa staroga plakata — usta lava! |
| The boys heard roars of Africa down the wind. | Dječaci su u nizvjetrini začuli urlike Afrike. |
| They blinked. They ran. They scratched with fingernails. They plucked with hands. They seized off strips and patches and huge rolls of animal flesh, of fang, and piercing eye, of wounded flank, of blood-red claw of tail, of bound and leap and cry. The whole side of the barn was an ancient parade stopped dead. They tore it asunder. And with each tear they pulled off talon, tongue, or ravening feline eye. Beneath waited layer upon layer of jungle nightmare, delicious encounters with polar bears, panicked zebra, milling prides of lions, charging rhinos, clambering gorillas which pawed up the side of midnight and swung toward dawn. A thousand animals in congregation rumbled to be set free. Now free in fists and hands and fingers, whistling on the autumn wind, the boys raced off across the grass. | Zažmirkali su. Potrčali. Zagrebali noktima. Počeli čerupati rukama. Grabili su i otkidali remenje i krpe i goleme role životinjskoga mesa, očnjaka, prodornoga oka, ranjenoga boka, od krvi crvene pandže, repa, poskoka i skoka i krika. Čitav zid štaglja bio je skamenjena pradrevna parada. Razderali su je u komadiće. I sa svakom oderotinom oderali bi i čaporak, ili grabežljivo mačje oko. Ispod toga bi čekali sve novi i novi slojevi i slojevi džungle iz najcrnjih snova, prekrasni susreti s polarnim Medvjedima, uspaničenim zebrama, malim puzavim ponosima svojih roditelja lavova, nosorozima u jurišu, gorilama što su se verale po noćnoj strani plakata, da bi se potom vratile u dnevnu, zibajući se na lijani. Kongregacija tisuću životinja gragorila je tražeći oslobođenje. I sada, oslobođene u šakama i rukama i prsima, zviždale su na jesenjem vjetru, dok su dječaci jurili posvuda po travi. |
| Now Moundshroud knocked down old fence-railing beams and made a rough kite-cross and bound them with wire, then stood back to receive the gifts of kite paper as the boys flung them in fistfuls. | Sad je Grobolijes udarcem noge srušio grede stare zaštitne ograde pa od njih napravio grubi križ zmaja i povezao ga žicom, a onda se odmaknuo i stao primati darove, papir za zmaja, što su mu ga dječaci dobacivali u pregrštima. |
| And these he tossed in place upon the frame, and, spark-flinting, fused with burnings of his horny hands. | Sve je on to bacio na okvir pa, izbivši iskru iz kremena, počeo stapati zapaljenim, žuljevitim rukama. |
| “Hey!” The boys cried their delight. “Oh, look!” | "Hej!" uskliknuše dječaci veselo. "O, vidi!" |
| They had never seen such things, or known that men such as Moundshroud with a pinch, a clutch, a pressure of fingers might blend an eye with tooth, a tooth with mouth, a mouth with feline bobcat tail. All, all mingled beautifully into a single thing, a wild jigsaw puzzle jungle zoo billowed and trapped, pasted and tied, growing, growing, taking color and sound and pattern in the light of the ascending moon. Now another cannibal eye. Now another hungry maw. A mad chimpanzee. A most insane mandrill-ape. A screaming butcher bird! The boys ran up with the last frights handed over and the kite finished, the ancient flesh laid out, fused by the still blue-smoke-burning horny hands. Mr. Moundshroud lit a cigar with the last bit of fire that sparked out of his thumb and smiled. And the light from his smile showed the Kite for what it was, a kite of destructions, of animals so dire and fierce their outcry drowned the wind and murdered the heart. | Nikad još nisu vidjeli ništa slično, pa ni naslutili da bi netko poput Grobolijesa s malo štipanja, malo hvatanja, malo stiskanja prstiju mogao pomiješati oko sa zubom, zub s ustima, usta s mačjim repom. I sve, sve se to krasno stopilo u jedinstvenu stvar, divlju slagalicu džunglovita zoološkog vrta, što se, namamljen u stupicu, nadimao, onako slijepljen i vezan, sve veći, sve veći, dobivajući boju i glas i obličje u svjetlu sve višeg Mjeseca. Još jedno ljudoždersko oko. Još jedno gladno ždrijelo. Šiznuta čimpanza. Što gradi poludjeli mandril. Vriskavi veliki svračak! Dječaci su se ustrčali, predali i zadnje naramke strahota, i zmaj je već bio gotov, pradrevna je put već bila položena i staljena žuljevitim rukama iz kojih se još dizao plavičasti dim. Gospodin Grobolijes je posljednjim komadićem vatre što se iskrila iz palca zapalio cigaru, pa se nasmiješio. A svjetlo što gaje stvorio taj smiješak pokazalo je što taj zmaj zapravo jest, da je to zmaj uništenja, sazdan od životinja toliko groznih i opakih, da je njihov krik preplavio i sam vjetar i ubio srce u grudima. |
| He was pleased, the boys were pleased. For the Kite somehow seemed to resemble … | On je bio zadovoljan, i dječaci su bili zadovoljni. Zato što je Zmaj nekako podsjećao na... |
| “Why,” said Tom, astounded, “a pterodactyl!” | "Vidi", rekao je Tom zapanjeno, "pterodaktil!" |
| “A what?!” | "Što?" |
| “Pterodactyl, those ancient flying reptiles, gone some billion years back, and never seen again,” replied Mr. Moundshroud. “Well said, boy. Pterodactyl it seems and is, and ‘twill fly us downwind to Perdition or Lands End or some other fine-sounding place. But, now, rope, twine, string, quick! Filch and carry!” | "Pterodaktil, to su bili oni stari leteći gmizavci, izumrli prije nekoliko milijardi godina, nakon čega ih nitko više nije vidio", odgovorio je gospodin Grobolijes. "Dobro si to rekao, dječače. Kao pterodaktil to izgleda, a pterodaktil to i jest, i na njemu ćemo, nošeni vjetrom, odletjeti do Propasti ili Kraja Svijeta, ili do kojeg drugog mjesta s tako lijepim imenom. Ali sada, konop, uže, liko, uzicu, brže! Nađi i donesi!" |
| They ran the rope off an old abandoned clothes line strung between barn and abandoned farmhouse. A good ninety feet or more of rope they brought Moundshroud who snaked it through his fist until it smoked a most unholy smoke. He tied it to the middle of the vast Kite which flapped like a somehow lost and out-of-water manta ray upon this high strange beach. It struggled with wind to live. It flapped and floundered on the heaves of tidal air, laid down on grass. | I stvorili su uže, skinuli stari, napušteni konop za sušenje rublja napet između štaglja i napuštene farmerske kuće. Donijeli su tako dobranih trideset metara konopa, i Grobolijes ga je, kao zmiju, protjerao kroz šaku, dok se nije zadimio krajnje nesvetim dimom. Vezao ga je za sredinu golemoga Zmaja koji je treperio poput kakve pomalo izgubljene raže na suhom, što se našla na golemoj nepoznatoj plaži. Hrvala se s vjetrom na život i smrt. Lepršao je i koprcao se na teškim valovima zračne plime, dok je tako ležao u travi. |
| Moundshroud stood back, gave a jerk, and lo! the Kite—flew! It hung low upon the air at the end of its clothes line, in a dumb-brute groveling of wind, veering this way, dashing that, leaping up suddenly to confront them with a wall of eyes, a solid flesh of teeth, a storm of cries. | Grobolijes je odstupio, naglo povukao, i gle! Zmaj je — poletio! Plutao je, duboko utonuo u zrak, na kraju konopa za rublje, u priglupo grubijanskom režanju vjetra, vrludajući na jednu stranu, da bi potom klisnuo na drugu, ili najednom naglo poskočio pa ih pogledao oči u oči svojim zidom od očiju, čvrstom puti sazdanom od zuba, oluje krikova. |
| “It won’t rise, won’t go straight! A tail, we need a tail!” | "Neće se dignuti, neće ići ravno! Rep, treba nam rep!" |
| And as by instinct Tom dived first, and seized the Kite by its bottom. He hung there. The Kite steadied. It began to rise. | Kao vođen instinktom, Tom se bacio prvi i dohvatio Zmaja za kraj. Zmaj se umirio. I počeo dizati. |
| “Yes,” cried the dark man. “Oh lad, you are the one. Bright boy! You be the tail! And more, and more!” | "Da", uskliknuo je mračni muškarac. "O, mladiću, ti si pravi. Pametna glavice! Ti budi rep! I više, i više od toga!" |
| And as the Kite slowly ascended the cold river of swift flowing air, each boy in turn, seized with the whim, spurred by his wits, became more and yet more of the tail. Which is to say that Henry-Hank, disguised as a Witch, grabbed Toms ankles, and now the Kite had two boys for its magnificent tail! | I dok se Zmaj polako uspinjao hladnom rijekom brzo tekućega zraka, svi dječaci zaredom, poneseni hirom, podbodeni dosjetljivošću, pretvorili su se u još jedan i još jedan i još jedan nastavak repa. Što će reći da je Henry-Hank, prerušen u vješticu, dohvatio Toma za gležnjeve, i sad je Zmaj u svom veličanstvenom repu već imao dva dječaka! |
| And Ralph Bengstrum, wound up in his Mummy clothes, stumbling over his winding tapes, smothered in his burial rags, shambled forward, jumped, and grabbed Henry-Hank’s ankles. | I Ralph Bengstrum, umotan u mumijsko ruho, spotičući se o svoje namotane povoje, uglačan u svojim pogrebnim krpama, zagegao se, skočio, i dohvatio Henryja Hanka za gležnjeve. |
| So three boys hung now in a Tail! | I tako su sada u repu visjela tri dječaka! |
| “Wait! Here I come!” cried Beggar, who under his dirt and rags was really Fred Fryer. | "Čekajte! Evo i mene!" uskliknuo je Prosjak, koji je ispod svojih prnja i blata zapravo bio Fred Fryer. |
| He jumped, he caught. | Skočio je i dohvatio. |
| The Kite ascended. The four boys making the tail yelled for more length! They got it when the boy dressed as an Apeman scrambled and grabbed ankles followed by the boy dressed as Death with a Scythe who did dangerously likewise. | Zmaj se podigao. Četiri dječaka, što su tvorila rep, krikom su zatražila njegovo produženje! Što su i dobili kad se dječak, odjeven kao Pračovjek, zakoprcao i dohvatio njegove gležnjeve iza čega je slijedio dječak odjeven kao Smrt s kosom, i koji je opasno ponovio to isto. |
| “Watch out with the scythe!” | "Daj pazi s tom kosom!" |
| The scythe fell and lay in the grass like a lost smile. | Kosa je pala i ostala ležati na travi poput izgubljena smiješka. |
| But the two boys hung down now from all the half-washed ankles, and the Kite rose more, higher, higher adding a boy and a boy, and a boy until with a yell and shout, eight boys were down-hung in a magnificent thrashing tail, the last two being Ghost who was truly George Smith and Wally Babb who had, inspired, made himself up to look like a Gargoyle fallen off the top of a cathedral. | Ali sad su dva dječaka visjela na svim tim neopranim gležnjevima, a Zmaj se dizao sve više i više, i još više, produžujući se za još jednog i još jednog i još jednog dječaka, sve dok se nije, uz krik i poklik, osam dječaka nanizalo u veličanstvenom ovješenom repu, što je mlatio poput biča, a ta su zadnja dvojica bila Duh, koji je zapravo bio George Smith i Wally Babb koji je, u trenutku nadahnuća, pribavio sebi ugled kamenoga zmaja, slivnika kišnice, garguja palog s vrha katedrale. |
| The boys yelled with elation. The Kite swooped and—took off! “Hey!” | Dječaci su zaklicali od zanosa. Zmaj se obrušio i — uzletio! "Hej!" |
| Whoosh! The Kite purred with a thousand animal whispers. Whannng! The Kite rope strummed the wind. | Fuuu! Zmaj je preo tisućama životinjskih šapata. Prang! Uzica je zmaja zabrenčala na vjetru. |
| Hush! said the entire thing. | Huh! reklo je sve to zajedno. |
| And the wind flew them high across the stars. | I vjetar ih je ponio visoko, preko zvijezda. |
