 
|
|
|
|
|
|
|
| “Well, now, boys, what should we do to scare the scarers, frighten the frighteners, shiver the shiverers?” called Moundshroud inside a cloud. “What’s bigger than demons and witches?” | "A sad, dječaci, što nam je činiti da ustrašimo strašljivce, preplašimo plašljivce, rastrtarimo trtaroše?" zazvao je Grobolijes iz oblaka. "Što je veće od demona i vještica?" |
| “Bigger gods?” | "Veći bogovi?" |
| “Bigger witches?” | "Veće vještice?" |
| “Bigger churches?” guessed Tom Skelton. | "Veće crkve?" pokušao je pogoditi Tom Skelton. |
| “Bless you, Tom, right! An idea gets big, yes? A religion gets big! How. With buildings large enough to cast shadows across an entire land. Build buildings you can see for a hundred miles. Build one so tall and famous it has a hunchback in it, ringing bells. So now, boys, help me build it brick by brick, flying buttress by flying buttress. Let’s build—” | "Bog ti pomogao, Tom, u pravi si! Misao raste, da? Tako raste i religija! I još kako. S građevinama tako velikim da bacaju sjene preko čitavoga kraja. Gradi građevine što se vide stotinu milja daleko. Gradi jednu tako veliku i slavnu, da je u njoj i grbavac, koji zvoni zvonima. I sad, dječaci, pomozite mi da je sagradimo opeku po opeku, kontraforu po kontraforu. Sagradimo..." |
| “Notre Dame!” shouted eight boys. | "Notre Dame!" uskliknulo je osam dječaka. |
| “And all the more reason to build Notre Dame because—” said Moundshroud. “Listen—” | "A za to imamo i još više razloga zato što..." rekao je Grobolijes. "Slušajte..." |
| Bong! | Bong! |
| A bell tolled in the sky. | Na nebu je zazvonilo zvono. |
| Bong! | Bong! |
| “… help … !” whispered a voice when the sound had died. | "... upomoć..!" prošaptao je glas kad je zvuk zamro. |
| Bong! | Bong! |
| The boys looked and saw a kind of scaffolding reared up in half a belfry-keep upon the moon. At the very top hung a huge bronze bell that was tolling now. | Dječaci su pogledali i ugledali na Mjesecu nekakve skele, napola zvonik, napola preslicu. Na samom njezinu vrhu visjelo je golemo brončano zvono i tuklo. |
| And from inside that bell with every crash and bang and gong this small voice shouted: | A iz toga bi zvona, pri svakom tresku i zveku i zvonu, sitan glas zakričao: |
| “Help!” | "Upomoć!" |
| The boys looked at Moundshroud. Their eyes blazed a question: | Dječaci su pogledali Grobolijesa. Iz očiju im je planulo pitanje: |
| Pipkin? | Pipkin? |
| Meet me in the air! thought Tom. And there he is! | Potražite me u zraku! pomislio je Tom. I evo ga. |
| There, hung upside down over Paris, his head for a knocker, was Pipkin in a bell. Or the shadow, ghost, or lost spirit of Pipkin, anyway. | Iznad njih, obješen naglavce nad Parizom, bio je Pipkin u zvonu, a glava mu je bila jezičac. Ili je to bila samo Pipkinova utvara, njegova sjena, izgubljeni duh, što li već je. |
| Which is to say there was a bell and when it sounded the hour, why that sound was made by a flesh-and-blood clapper which knocked the rim. Pipkin’s head banged the bell. Bong! And again: Bong! | Što će reći da je gore bilo zvono, i kad bi ono odzvonilo sat, da bi taj zvuk proizveo jezičac od krvi i mesa koji bi udario u rub zvona. O zvono bi udarila Pipkinova glava. Bong! I zatim još jednom: Bong! |
| “Knock his brains out,” gasped Henry-Hank. | "Rasut će mu mozak", dahnuo je Henry-Hank. |
| “Help!” called Pipkin, a shadow in the bell, a ghost chained upside down to strike the quarters and the hours. | "Upomoć!" zazvao je Pipkin, sjena u zvonu, duh okovan naglavce da otkucava pune ure i četvrtine. |
| “Fly!” cried the boys to their brooms, but their brooms lay dead on the Paris stones. | "Poletite!" kriknuli su dječaci na svoje metle, no metle su ležale mrtve na pariškoj kaldrmi. |
| “No life in them,” mourned Moundshroud. “Juice, sap, and fire all gone. Well, now.” He rubbed his chin to sparks. “How do we get up to help Pipkin, with no brooms?” | "U njima više nema života", rekao je Grobolijes žalostivim glasom. "Soka, krvi, vatre - ničega više nema. No dobro." Protrljao je bradu i istjerao iskre. "Kako da se uspnemo i pomognemo Pipkinu, ako nemamo metli?" |
| “You fly, Mr. Moundshroud.” | "Poletite vi, gospodine Grobolijes." |
| “Ah, no, that’s not the ticket. You must save him, always and forever, again and again, this night, until one grand salvation. Wait. Ah! Inspiration. We were going to build Notre Dame, correct? Well then, let us by all means build it, there! and climb our way up to hard-skulled knock-the-bell sound-the-hour Pipkin! Hop it, lads! Climb those stairs!” | "A, ne, tako to ne bi išlo. Vi ga morate spasiti, spašavati uvijek i stalno, opet i opet, noćas, sve do velikog spasenja. Čekajte. Ah! Inspiracija. Sagradit ćemo Notre Dame, u redu? Onda molim, u tom je slučaju svakako sagradimo, i to tu! Pa se uspnimo sve do tvrdoglavog sato-objavljivača, jezičca Pipkina! Poskočite, dječaci! Uspnite se ljestvama!" |
| “What stairs?” | "Kakvim ljestvama?" |
| “These! Here! Here! And here!” | "Ovim! Tu! Tu! I tu!" |
| Bricks fell in place. The boys leaped. And as they put a foot up, out, and down, a stair came under it, one stone at a time. | Opeke se pale na svoje mjesto. Dječaci su poskočili. A kad bi podigli nogu, pa je ispružili, pa spustili, pod njima bi se pojavila nova stepenica, sve kamen po kamen. |
| Bong! said the bell. | Bong! reklo je zvono. |
| Help! said Pipkin. | Upomoć! rekao je Pipkin. |
| Feet galloping empty air came down to tap, rustle, clomp on— | Noge što su galopirale kroz prazan zrak lupile bi, zagreble, zakloparale... |
| A step. Another step. | Po stepenici. Još jednoj stepenici. |
| And yet another and another climbing empty space. | I još jednoj, i još jednoj, što su se uspinjale kroz prazan prostor. |
| Help! said Pipkin. | Upomoć! rekao je Pipkin. |
| Bong! again went the hollow bell. | Bong! ponovno bi se oglasilo šuplje zvono. |
| So they ran on emptiness, with Moundshroud prodding, shoving after. They ran on pure windy light only to have bricks and stones and mortar shuffle like cards, deal themselves solid, take form beneath their toes and heels. It was like racing up through a cake that built itself layer on stone layer, and the wild bell and sad Pipkin shouting and pleading them on. | I tako su trčali kroz prazninu, a iza njih je bio Grobolijes, i tjerao ih, i gurao. Trčali su čistim vjetrovitim svjetlom, a opeke i kamenje i žbuka miješali su se poput karata, pa bi se podijelile i skrutnule, i poprimale konačan oblik pod njihovim prstima i petama. Bilo je to kao da trče kroz tortu koja se stvara kameni sloj po kameni sloj, a podivljalo zvono i turobni Pipkin vikali su i preklinjali ih da ne odustanu. |
| “Our shadow, there it is!” said Tom. | "Naša sjena, evo je!" rekao je Tom. |
| And indeed the shadow of this cathedral, this splendid Notre Dame, was tossed by moonlight all across France and half of Europe. | I doista je sjenu te katedrale, te presjajne Notre Dame, mjesečina bacala preko Francuske i pola Evrope. |
| “Up, boys, up; no pause, no rest, run!” | "Naprijed, dječaci, sve više; bez stajanja, bez odmora, potecite!" |
| Bong! | Bong! |
| Help! | Upomoć! |
| They ran. They began to fall with each step, but again and again and again steps came in place and saved them and ran them taller so the shadow of the spires loomed tall across rivers and fields to snuff the last witch fires at crossroads. Crones, hags, wise men, demon lovers, a thousand miles off, snuffed like candles, whiffed to smoke, wailed and sank to hide as the church leaned, tilted across the heavens. | Trčali su. I počeli padati pri svakom koraku, no stepenice su opet i opet i opet i opet i opet padale na svoja mjesta i spašavale ih, i tako su oni trčali sve više i više, tako da je sjena tornjeva visila preko rijeka i polja, sve dok nije otpuhnula i zadnju vještičju lomaču na križanju. Babuskare, vještice, mudraci, demonski ljubavnici, tisuću milja daleko, gasili su se kao svijeće, bivali otpuhnuti u dim, jauknuli bi i potonuli u zemlju, tražeći zaklon, dok se crkva naginjala, skošena preko nebesa. |
| “So even as the Romans cut down druid trees and chopped their God of the Dead to fall, we now with this church, boys, cast such a shadow as knocks all witches off their stilts, and puts seedy sorcerers and trite magicians to heel. No more small witch fires. Only this great lit candle, Notre Dame. Presto!” | "I tako, baš kao što su Rimljani posjekli druidsko drveće i podsjekli i oborili njihova Boga smrti, tako i mi sada, dječaci, bacamo takvu sjenu koja će sve vještice zbaciti s njihovih štula, i natjerati pljesnjive čarobnjake i traljave mage da dadu petama vjetra. Neće više biti malih vještičjih vatrica. Već samo ova velika zapaljena svijeća, Notre Dame. Brže!" |
| The boys laughed with delight. | Dječaci su se nasmijali od veselja. |
| For the last step fell in place. | Zato što je i posljednja stepenica pala na svoje mjesto. |
| They had reached the top, gasping. | Stigli su na vrh, svi zadihani. |
| Notre Dame cathedral was finished and built. | Katedrala Notre Dame bila je gotova i sagrađena. |
| Bong! | Bong! |
| The last soft hour was struck. | Odzvonio je i posljednji tihi sat. |
| The great bronze bell shuddered. | Veliko se brončano zvono streslo. |
| And hung empty. | I ostalo visjeti prazno. |
| The boys leaned to peer into its cavernous mouth. | Dječaci su se sagnuli da mu zavire u usta, u špilju usne šupljine. |
| There was no clapper inside shaped like Pipkin. | U njemu nije bilo jezičca koji bi izgledao kao Pipkin. |
| “Pipkin?” they whispered. | "Pipkin?" prošaptali su. |
| “… kin,” echoed the bell in a small echo. | "... kin", odvratilo je zvono sitnom jekom. |
| “He’s here somewhere. Up there in the air, meet him’s what he promised. And Pipkin falls back on no promises” said Moundshroud. “Look about, boys. Fine handiwork, eh? Centuries of toil done in a fast gallop and sneeze, right? But, ah, ah, something beside Pipkin’s missing. What? Glance up. Scan round. Eh?” | "On je tu negdje. Gore u zraku, potražimo ga gdje je obećao da će biti. A Pipkin ne gazi zadanu riječ", rekao je Grobolijes. "Osvrnite se, dječaci. Lijep rad, ha? Stoljeća teškoga rada obavljena u brzom galopu, mačji kašalj, istina? Ali, ah, ah, osim Pipkina, tu nedostaje još nešto. Što? Pogledajte gore. Osvrnite se uokolo. Dakle?" |
| The boys peered. They puzzled. “Er—” | Dječaci su se zapiljili. I zbunili se. "Ovaj..." |
| “Don’t the place look awful plain, boys? Awful untouched and unornamented?” | "Ne izgleda li zgrada, dječaci, nekako ružno? Strašno nedirnuto i neurešeno?" |
| “Gargoyles!” | "Garguji!" |
| Everyone turned to look at… | Svi su se okrenuli i pogledali... |
| Wally Babb, who was dressed as a Gargoyle for Halloween. His face fairly beamed with revelation. | Wally Babb, koji se za Noć vještica odjenuo kao garguj. Lice mu se prosinulo od spoznaje. |
| “Gargoyles. The place’s got no gargoyles.” | "Garguji. Tu nema garguja." |
| “Gargoyles.” Moundshroud uttered and ululated and beautifully ribboned the word with his lizardly tongue. “Gargoyles. Shall we put them on, boys?” | "Garguji." Grobolijes je tu riječ izgovorio, pa je zatulio i lijepo rasjekao u remenje svojim gušterskim jezikom. "Garguji. Pa da ih stavimo, dječaci?" |
| “How?” | "Kako?" |
| “Why I should think we could whistle them in place. Whistle for demons, boys, whistle for fiends, give a high tootling blow for beasties and ferocious fanged loomers of the dark.” | "Pa mislim, trebali bismo ih zviždanjem postaviti na njihovo mjesto. Zviždukom dozovite demone, dječaci, zviždukom dozovite zloduhe, zatrubite tiho i visoko, da dođu najzvjerskije i najkrvoločnije, očnjacima nazubljene prikaze noći." |
| Wally Babb sucked in a great breath. “Here’s mine!” | Wally Babb je usrkao puna pluća zraka. "Evo, ja!" |
| He whistled. | Zazviždao je. |
| All whistled. | Svi su zazviždali. |
| And the gargoyles? | A garguji? |
| They came running. | Oni su dotrčali. |