| It was a small town by a small river and a small lake in a small northern part of a Midwest state. There wasn’t so much wilderness around you couldn’t see the town. But on the other hand there wasn’t so much town you couldn’t see and feel and touch and smell the wilderness. The town was full of trees. And dry grass and dead flowers now that autumn was here. And full of fences to walk on and sidewalks to skate on and a large ravine to tumble in and yell across. And the town was full of… | Bio je to mali grad na maloj rijeci i malom jezeru nekog malog sjevernog djelića neke države Srednjega zapada. Okolo nije bilo baš toliko divljine da se gradić od nje ne bi vidio. Ali, s druge strane, ni gradića nije bilo toliko da se ta divljina ne bi osjetila i vidjela i doticala i njušila. Gradić je bio pun drveća. A sada, kad je jesen već bila tu, i suhe trave i mrtvoga cvijeća. I pun ograda po kojima se moglo hodati i pločnika po kojima se moglo jurcati na koturaljkama, a bio je tu i veliki klanac po kojem se moglo prekobicavati i dovikivati se sjedne na drugu stranu. I gradić je bio pun... |
| Boys. | Dječaka. |
| And it was the afternoon of Halloween. | I bilo je popodne, pred Noć vještica. |
| And all the houses shut against a cool wind. And the town full of cold sunlight. | I sve su kuće bile zatvorene, braneći se od studena vjetra. I grad je bio pun hladnoga sunca. |
| But suddenly, the day was gone. | I tada, najednom, dana je nestalo. |
| Night came out from under each tree and spread. | Noć je došla ispod svakoga stabla i razlila se. |
| Behind the doors of all the houses there was a scurry of mouse feet, muted cries, flickerings of light. | Iza vrata svih kuća čulo se šuškanje mišjih nogu, čuli su se prigušeni povici, vidjelo se treperenje svjetla. |
| Behind one door, Tom Skelton, aged thirteen, stopped and listened. | Iza jednih od tih vrata Tom Skelton, star trinaest godina, zastao je i oslušnuo. |
| The wind outside nested in each tree, prowled the sidewalks in invisible treads like unseen cats. | Vjetar se vani gnijezdio u svakoj krošnji, i lutao pločnicima u potrazi za plijenom, slijedeći nevidljive tragove neviđenih mačaka.. |
| Tom Skelton shivered. Anyone could see that the wind was a special wind this night, and the darkness took on a special feel because it was All Hallows’ Eve. Everything seemed cut from soft black velvet or gold or orange velvet. Smoke panted up out of a thousand chimneys like the plumes of funeral parades. From kitchen windows drifted two pumpkin smells: gourds being cut, pies being baked. | Tom Skelton se stresao. Svakom je moralo biti jasno da je taj vjetar večeras neki sasvim poseban vjetar, a i iz tame se širio neki vrlo poseban osjećaj, zato što je to bila večer pred Svi svete. Sve kao da je bilo izrezano iz crnoga baršuna, ili zlatnog ili narančastog baršuna. Iz tisuća je dimnjaka dahtao dim, poput perjanica na pogrebnim svečanostima. S kuhinjskih je prozora vjetar raznosio dva mirisa bundeve: tikve su se rezale, pite se pekle. |
| The cries behind the locked house doors grew more exasperated as shadows of boys flew by windows. Half-dressed boys, greasepaint on their cheeks; here a hunchback, there a medium-sized giant. Attics were still being rummaged, old locks broken, old steamer chests disemboweled for costumes. | Kad su sjene dječaka proletjele kraj prozora, povici iza zaključanih kućnih vrata postali su još razdraženiji. Napol odjeveni dječaci, sa šminkom na obrazima; tu grbavac, ondje pak div srednjega rasta. Tavani su se još prekapali, još su se obijali stari lokoti, vadile se utrobe starih škrinja u potrazi za kostimima. |
| Tom Skelton put on his bones. | Tom Skelton je odjenuo svoje kosti. |
| He grinned at the spinal cord, the ribcage, the kneecaps stitched white on black cotton. | Široko se nasmiješio svojoj kralježnici, rebrima i koljenim zglobovima bijelo izvezenim na crnom pamuku. |
| Lucky! he thought. What a name you got! Tom Skelton. Great for Halloween! Everyone calls you Skeleton! So what do you wear? | Kakva sreća! pomislio je. Imati takvo ime! Tom Skelton. Veličanstveno za Noć vještica! Svi te zovu Skeleton! (engl. kostur; op. pr.) I što ćeš onda obući? |
| Bones. | Kosti. |
| Wham. Eight front doors banged shut. | Tras. Osam se kućnih vrata s treskom zatvorilo. |
| Eight boys made a series of beautiful leaps over flowerpots, rails, dead ferns, bushes, landing on their own dry-starched front lawns. Galloping, rushing, they seized a final sheet, adjusted a last mask, tugged at strange mushroom caps or wigs, shouting at the way the wind took them along, helped their running; glad of the wind, or cursing boy curses as masks fell off or hung sidewise or stuffed up their noses with a muslin smell like a dogs hot breath. Or just letting the sheer exhilaration of being alive and out on this night pull their lungs and shape their throats into a yell and a yell and a … yeeeellll! | Osam je dječaka izvelo niz ljupkih skokova preko lonaca sa cvijećem, ograda, usahle paprati, grmlja, pa prizemljilo na uškrobljene tratine pred kućom. U galopu, u jurnjavi, držali su zadnju odabranu plahtu, namještali posljednju masku, potezali čudne gljivolike kape i krila, i klicali u vjetru što ih je nosio sa sobom, pomažući im u trku; sretni zbog vjetra ili sipajući dječačke psovke dok su im spadale maske ili im puzile u stranu ili im punile nosnice muslinskim mirisima nalik na vreli pseći dah. Ili su naprosto puštali da im čisti ushit zbog činjenice da su živi i vani u toj noći puni pluća i izvija grla u krik i krik i... kriiikkk!!! |
| Eight boys collided at one intersection. “Here I am: Witch!” | Osam se dječaka sudarilo najednom križanju. "Evo me: Vještica!" |
| “Apeman!” | "Pračovjek!" |
| “Skeleton!” said Tom, hilarious inside his bones. “Gargoyle!” | "Kostur!" rekao je Tom, opijen ushitom usred svojih kostiju. "Zmaj!" "Garguj!" (Odljev na oluku u obliku čudovišta; tipičan za gotičke građevine. op.prev.) |
| “Beggar!” “Mr. Death Himself!” | "Gospođa Smrt glavom i bradom!" |
| Bang! They shook back from their conclusions, all happy-fouled and tangled under a street-corner light. The swaying electric lamp belled in the wind like a cathedral bell. The bricks of the street became planks of a drunken ship all tilted and foundered with dark and light. | Tras! Trznuli su se i ustuknuli pred vlastitim praskovima, skupljeni i spleteni u sretno klupko pod svjetiljkom na uglu. Žarulja se ljuljala i zvonila poput zvona na katedrali. Opeke su se pločnika pretvorile u daske pijanoga broda, nagnute i izlivene od svjetla i tmine. |
| Behind each mask was a boy. | Iza svake je maske bio dječak. |
| “Who’s that?” Tom Skelton pointed. | "Tko je to?" pokazao je Tom Skelton prstom. |
| “Won’t tell. Secret!” cried the Witch, disguising his voice. Everyone laughed. | "Neću reći! Tajna", uskliknula je Vještica, iskrivljujući glas. Svi su se nasmijali. |
| “Who’s that?” | "A tko je ovo?" |
| “Mummy!” cried the boy inside the ancient yellowed wrappings, like an immense cigar stalking the night streets. “And who’s—?” | "Mumija!" uskliknuo je dječak u prastarom požutjelom povoju; izgledao je kao golema cigara što šeće noćnim ulicama. "A tko..?" |
| “No time!” said Someone Hidden Behind Yet Another Mystery of Muslin and Paint. “Trick or treat!” | "Nemamo vremena!" rekao je Netko Skriven Iza Još Jedne Misterije Od Muslina i Boje. "Dar il' kvar?" (Engl. "trick or treat", dosl. "psina ili plati", uzvik kojim djeca tradicionalno u Noći vještica po kućama traže darove. op.prev.). |
| “Yeah!” | "Aha!" |
